Zimski blues

Dugo sam odgađala ovaj tekst i pisanje ovog bloga. Iako mi zdravi razum govori da je upravo pisanje ono što mi treba, navika odgađanja protiv koje se posebno u ovom periodu teško borim uzrokovala je da ovaj tekst bude napisan 20ak dana nakon što je sama ideja i želja za istim nastala.

No, na današnji dan koji nazivaju najdepresivnijim u godini ovaj post smatram prikladnim.

U današnje vrijeme sreća i uspjeh nam se guraju sa svih strana, s svih popularnih medija (naročito Facebook-a). Još od razdoblja Tajne pojavile su se neke nove filozofije i učenja kako je dovoljno misliti drugačije kako bi kreirao drugačiju stvarnost za sebe. Davno me to interesiralo, no kako sam po prirodi istovremeno i dosta tvrdokoran realist nisam našla logiku u tome. Kroz svoj život došla sam do zaključka je zdravo i dobro fokusirati se na dobre stvari koje te interesiraju i koje ti idu. No, ono što u životu ne ide, ne smijemo ignorirati. Naravno ne smije nam ta negativa i loše okolnosti odrediti život, ali vjerujem da ih moramo sami sebi priznati, a ne kopati pod tepih. I reći samom sebi : Ovo me rastužuje-Možda sada to nikako ne mogu popraviti u potpunosti, ali u budućnosti mogu poduzeti to i to kako bih riješio/riješila taj problem.

Mislim da u prošlosti, dok nisu postojale društvene mreže nije bilo toliko presinga kako život mora izgledati da bi bio kvalitetan. Mogu reći da iz vlastitog iskustva znam kako je misliti da će ti ispunjenje određenih ciljeva donijeti sreću i onda se i nakon toga naći opet zbunjen, nesretan i prazan, u potrazi za nekim drugim ciljem. Lijepo je sanjati, imati vlastite ciljeve. Mislim da bi život bez toga bio uistinu sumoran, barem za mene. No, mislim da su određene strukture uz određene društvene norme duboko ukorijenjene u nas i da ne uspijevamo biti sretni ponekad jer ne poznajemo sami sebe dovoljno da bismo znali što nas uistinu može usrećiti. Iako živim dosta ajmo to tako reći nekonvencionalno u smislu da se bližim tridesetoj i da nemam „sređen život“-brak, stan, stalan posao svako toliko spoznam svoje zablude.

Činjenica je da su neki ljudi puno više autentični od mene i to je u redu. Oni mi mogu poslužiti kao uzor, da „vidim“ da može. Ovaj post je tu da da poruku svima vama da je u redu tražiti vlastitu sreću, sa vlastitim sastojcima, da ništa nije predodređeno i da se ne brinete ako u pokušajima da dosegnete svoju sreću doživite neuspjehe i shvatite nakon nekoliko pokušaja da želite krenuti u sasvim novom smjeru. Sve je to u redu. Možete kao ja studirati sa 28 godina i više, upisati se na tečaj nečeg što vam se sviđa, a potpuno je drugačije od vašeg dosadašnjeg obrazovanja, promijeniti okolinu, stil života ako niste zadovoljni. Ali, ono što vam želim reći da je to u potpunosti beskorisno ako izgubite kontakt s vlastitim osjećajima. Jer tražite sreću za sebe, a ne za druge. Nemojte se bojati uspjeti, ne odgađajte. To sada kažem i samoj sebi. A zima i trenutci promišljanja, a ponekad i tuge ustvari nisu loši. Kako da znamo što je sreća, ako ne znamo što je tuga? Prihvatite je, ona je dio vas.

Izvor fotografije: https://savvytokyo.com/saving-face-japanese-tips-soft-glowing-skin-winter/